Zašto je u dječjoj igri važan proces, a ne rezultat

I zašto trebamo prakticirati proces art.

Koliko puta smo pohvalili dijete riječima: “Baš ti je lijep crtež!” ili “Kako si to dobro napravio!”?

Koliko puta smo malom djetetu koje tek počinje držati bojicu i slagati kocke rekli:  „Vidi, možeš nacrtati ribicu!“ ili „Evo, od ovih kocaka možeš napraviti kućicu!“

Te riječi dolaze iz dobre namjere, ali često neprimjetno skreću pažnju s onoga što je djetetu uistinu važno — samog procesa stvaranja. U dječjoj igri i likovnom izražavanju vrijednost nije u gotovom proizvodu, već u svemu što se događa dok dijete istražuje, miješa, kombinira, pokušava i otkriva.

Procesna umjetnost – sloboda istraživanja i izražavanja

U suvremenom pristupu ranom odgoju sve se više govori o proces art ili procesnoj umjetnosti – stvaralaštvu u kojem nije važno kako će rad na kraju izgledati, nego što je dijete doživjelo dok ga je stvaralo.

Kroz procesnu umjetnost dijete:

• slobodno istražuje materijale i načine izražavanja
• razvija samostalnost i osjećaj uspjeh
• uči promatrati, uspoređivati i zaključivati
• jača senzornu integraciju i fino-motoričke vještine

Kada nema očekivanja ni usporedbe s drugima, dijete se opušta i dopušta si pogreške. A upravo u tim „pogreškama” nastaje istinska kreativnost.

Nasuprot tomu, ako djetetu stalno upućujemo pohvale i dajemo naputke kako bi i što trebalo napraviti, ono postaje „ovisno“ o našem vrednovanju. Samim time smanjuje se njegova vlastita vjera u samoga sebe.

Likovni radovi u vrtiću – prostor slobodnog istraživanja

Često se u vrtićima mogu vidjeti zidovi puni istih radova – isti suncokreti, iste pahuljice, iste ribice. Tisuću i jedan rad nastao od otiska dječjeg dlana. Takvi radovi mogu izgledati uredno, ali ne otkrivaju što dijete zaista zna, osjeća ili želi izraziti.

Ne pitaju želi li dijete uopće to raditi.

Kada je naglasak na procesu, likovni radovi u vrtiću postaju autentični – svaki drugačiji, živ, pun tragova dječjih prstiju i odluka. Dijete tada stvara iznutra, a ne po zadatku.

Uloga odraslih nije da pokažu „što i kako se to radi”, nego da ponude materijal i prostor, da postave poticajna pitanja:

• „Što bi se dogodilo ako pomiješaš te dvije boje?”
• „Kako se osjeća tvoj kist kad ga uroniš u vodu?”
• „Što želiš da tvoj rad ispriča?”
• „Što bi još mogla učiniti?“

Takva komunikacija potiče dijete da razmišlja, istražuje i stvara iz vlastite motivacije.

Kako razvijati kreativnost kod djece – savjeti iz prakse

Ako želimo znati kako razviti kreativnost kod djece, odgovor nije u posebnim tehnikama, već u načinu na koji pristupamo njihovom stvaralaštvu. Proces art može biti dobar smjer.

Evo nekoliko jednostavnih, ali učinkovitih smjernica:

• Ponudite različite materijale – prirodne, reciklirane, taktilno zanimljive.
• Ne pokazujte primjer – dopustite djetetu da samo otkrije svoj način ( možete pokazati tehniku).
• Cijenite trud, a ne izgled rada.
• Prihvatite nered – kreativnost rijetko nastaje u savršenom redu.
• Budite prisutni – promatrajte, slušajte, razgovarajte o procesu, ne o rezultatu.

Na taj način dijete gradi povjerenje u sebe, razvija koncentraciju, emocionalnu stabilnost i osjećaj slobode – temelje svake istinske kreativnosti.

Zato, kada sljedeći put dijete slika, modelira ili gradi – nemojte gledati što je napravilo, nego kako to radi. Tamo, u tom procesu, krije se pravo učenje.

I kao odgajateljici i kao majci, pobjegnu i meni nekad riječi koje sam navela na početku teksta. Zato sam pišući ovo htjela dodatno nas potaknuti da zastanemo i promislimo što govorimo i kako to utječe na našu djecu.

U svom kreativnom centru njegujem kreativnost kod djece i potičem procesnu umjetnost gdje kroz senzornu igru najmanji u svijet umjetnosti uranjaju cijelim tijelom. Ako vam se to čini zanimljivo pogledajte program ovdje.