
Želiš s djetetom otići u prirodu, zabaviti se i nešto naučiti?
Opustiti se i slobodno se izaziti?
Za slijedeće igre u prirodi inspiracija neka ti bude Land Art!
Malo teorije za početak:
Land Art je pravac u suvremenoj umjetnosti koji je nastao u Americi nakon 1960.godine. Kao reakcija na komercijalizaciju u umjetnosti, autori su umjetnost iz muzeja i zatvorenih prostora htjeli prenijeti van na otvoreno.
Ako taj pojam guglaš, naići ćeš i na izraz „Earth art“ koji opisuje ovu vrstu umjetnosti jer ona nastaje direktnim oblikovanjem zemlje ( prirode) gdje se iskorištavaju jedinstvene karaktersitike okoliša ili se koriste materijali iz prirode za oblikovanje struktura.
Strukture koje umjetnici u prirodi prave nisu (dugo)trajne. Crteže u pijesku izbrisat će slijedeća plima, a oblik nastao slaganjem lišća odnijet će povjetarac. Zato ih umjetnici bilježe fotografiranjem. Upravo ta kratkotrajnost, čar je land arta- to je jedna vrsta procesne umjetnosti. Iako ona ima svoj cilj, tj. krajnji produkt, on nije trajan, ne može se prodati, izložiti u galeriji. Cilj mu je da pruži uživanje u trenutku izrade i kratkotrajnom promatranju, a zatim otpuštanju načinjenog kako bi se život nastavio dalje. Kako bi se mogli posvetiti nečemu drugome.
S obzirom da djeca prirodno uvijek uživaju u procesu, a manje im je važan krajnji rezultat, ovo je jedna od dobrih kreativnih aktivnosti za djecu u prirodi.
Evo nekoliko prednosti :

Kako ponuditi ovu aktivnost djetetu?
Gdje?
-u dvorištu, u šetnji, u parku, na plaži i u šumi, čak i kod kuće ( vidi detalje niže u tekstu)
Što koristiti?
-zemlju, pijesak ( bržuljci, linije, rupe…), kamenje, šljunak, grane, travu, lišće, cvijeće, plodove, vodu, školjke, puževe kućice…
Kako početi?
Ako s djecom često boraviš u prirodi, može se dogoditi da dijete samo uzme materijal iz prirode i igra se njime – crta štapom u blatu, slaže kamenčiće… Iskoristi priliku i predloži djetetu da napravi neku kompliciraniju strukturu. Ona može biti apstraktna, ali može i prikazivati nešto određeno.
Potakni ga otvorenim pitanjima i komentarima:
Što bismo mogli složiti od ovog kamenja? Možemo li ove grančice složiti u neki oblik na tlu? Možeš li proširiti tu sliku? A kako ih možemo postaviti da stoje uvis? Podsjeća li te oblik ovog lišća na nešto? Možeš li od njega napraviti neki lik?
Ako je djetetu ovaj oblik izražavanja u početku previše apstraktan jer nema iskustva, možda će biti teže potaknuti ga da napravi nešto više od spajanja 2,3 elementa. To je za početak sasvim u redu. Također je u redu i ako se dijete ne želi na ovaj način igrati. Nije sve za svakoga. Ali ako su u tvojoj obitelji česte likovne aktivnosti za djecu onda će u se sigurno i ova dopasti.
Mojoj je djevojčici bilo lakše raditi nešto poznato ( lica, ribu, leptira…) nego nešto apstraktno. Nisam joj htjela sugerirati: „Napravi krug, pa onda spiralu…“. Ona je radila svoje, a ja svoju apstraktnu sliku. Od mene je tako indirektno mogla vidjeti da postoje i takve mogućnosti, a nakon toga sama odlučila kako želi nastaviti igru.

Što nije poželjno raditi i govoriti?
„ Nacrtaj tijesto za pizzu u pijesku, pa od lišća napravi sir i šunku“
„Stavi više kamenja, a manje grančica“
„Uzmi ovaj kamenčić, bolji je“
Cilj nam nije da dijete sudjeluje u takvim aktivnostima očekujući naša odobravanja i pohvale, već da ga u igri potiče unutarnja motivacija zbog uživanja u procesu bez obzira na rezultate.

Ultimativni tip & trick:
Ako si u stanu usred grada, sakupi u jednoj šetnji šumom žireve, lišće i kamenčiće pa ponudi djetetu podlogu ili tacnu da na toj podlozi napravi sliku u stanu za kišnog dana.




